Ispricacu vam kako je nastalo Zikino kolo
kakvo kolo, ko ga ne bi vol'o
bilo je to davno na brdovitom Balkanu
zaljubio se neki Zika u Komsinicu stanu
i ne bi tu nikakvih problema ni bilo
jer Zikino ocijukanje i njoj bese milo
al' tu se javio onaj problem stari
ona je njiva velika, a njegov posjed mali
to ustvari ocu njenom pocelo da smeta
jer on nece obicnog, siromasnog zeta
stara, bogami stasita, se vrcka kad seta
za svakog muskarca idealna meta
i mada kod zike bjese posed mali
to mu nije smetalo muski da navali
al' u njoj ista recenica svaka:
"Nemoj, Ziko, molim te, videce me tata"
oce ona i Zile u sumu i u selo preko
ali otac ne pusta je nikad daleko
dojadila Ziki ta igra macke i misa
"ma, imacu je" - rece, "vala, ko oca sisa"
jednog dana kad svi bijahu u polju na radu
njih se dvoje, bogami, razbaskarili u hladu
dovija se Zika, poljubio bi je slatko
ali i sam zna - nece ici lako
u to se seti kad rekla mu je baka:
"samo ti navali, sine, pretvara se Stanka"
poljubi je Zika filmski, al osjeca dramu
kad u to se seti, u ustima zaboravio je slamu
ispljunu je, pa nastavi minut oko vrata
a ona ce: "nemoj, Ziko, videce me tata"
zahuktalo se, i ne cuje, raskopcava bluzu
ma ne bi vala sada stao, pa taman u cuzu
u to se na svjetlost dana ukazase grudi
"U... ti boga!" sama rece, "danas nema ljudi"
i Stana se izgubila, za muskost ga hvata
a sve vice: "nemoj, Ziko, videce me tata"
rek'o bi joj, ali krklja, u grlu mu stalo
nek' ubije, vala, brate, samo bi jos malo
na suknju se okomio, otima se Stana
duplo golo vec sjevnulo u po bela dana
a Ziki se pomracilo, ne zna ni gdje cilja
a ona se sve namjesta, sta ti radi, sta cilja
upro Zika, nema vise ni kapija ni vrata
a Stana ce: "nemoj, Ziko, videce me tata, ta-ta-ta-ta..."