Nemo stojim,
Gledam nebo,
Prikleto nebo, postaje crno,
Zasto se krije?
Gledam u njega,
Prepoznajem sebe,
Ukus krvi i zla,
Kako ide pored mene.
Osecam da postaje hladno,
Kao bol u glavi koji traje,
Zasto me boli?
U samoci svog ogledala stojim,
Bled obris svoga tela,
Gledam kako gori.
To je nebo za kojim tragam,
Opet tu je.
Moje nebo iznad vas,
Ceka taj cas.
Dok cekam kisu, misli me lome.
Stvarnost stalno ceka,
Preti da zaboli.
Pruzam ruke, ocekujem
Nemir, kisu, vatru,
Sa neba znak, da jos zivim,
Da se borim.